Kako se ponasati s bolesnim psom...

Kako se ponašati s bolesnim psom...


Pas neće nikada doći do vas i reći :"Dragi prijatelju danas me boli
glava." On vam ne može pričati o svojim problemima, zato preporučujem da ga
dobro promatrate pa ćete brzo primijetiti kada nešto sa njim nije u redu. Neke
vrste prehlade može dobiti od vas ili vi od njega. I inače se može prehladiti,
najčešće, ako se kupa pri neprimjerenim temperaturama, ako je na propuhu ili ako
je po zimi dugo mokar. Najčešći znakovi bolesti su :

nemir,
neuobičajena mirnoća, slabiji apetit, suha njuška.

Pored tih,
postoji cijeli niz drugih znakova (proljev, povraćanje...). Ponekad je pas
neuobičajeno miran samo u stanu, a vani je potpuno normalan. Posebno je sumnjivo
kada pas najednom ne želi poći u šetnju iako je ranije običavao "podivljati" čim
bi vidio uzicu.

Ukoliko je i u šetnji previše miran preporučljivo je
posjetiti veterinara.

Bolesnom psu se uglavnom ne sviđa jako
svjetlo, smeta mu buka, najradije bi bio na miru. Dobro će biti da s njim mirno
porazgovarate, ali bez pretjeranog izražavanja samilosti. Kao i djeca (pa i mi
odrasli), pas se zna sažaliti sam nad sobom. Više će ga smiriti ako mu položimo
ruku na leđa ili pod vrat pa ga mazimo sa strane, nego da ga češkamo po krznu.
Pravilno držanje psa rukama mora poznavati svaki vlasnik.

Mjerenje
temperature: termometar, kojeg smo namjestili na 36°C, navlažimo ili
premažemo neutralnom kremom. Pas neka leži na boku. Potom jednom rukom podignemo
rep, a drugom oprezno potisnemo termometar u anus otprilike tri centimetra.
Termometar mora tako stajati barem jednu minutu i moramo ga cijelo vrijeme
držati da ne ispadne. Dok mu mjerimo temperaturu s njim umirujuće razgovaramo i
hvalimo ga ako je dobar. Kada termometar izvadimo, obrišemo ga vatom i očitamo
temperaturu. Ako pokazuje manje od 39°C pas ima normalnu tjelesnu temperaturu.
Puls je kod odraslih i većih pasa jednak kao kod čovjeka tj. između 60 i 80
otkucaja u minuti, a kod mladih i manjih pasa je od 80 do 120 otkucaja u minuti.
Slabi znak je i niska temperatura oko 37,5°C. I u tom slučaju je nužan odlazak
veterinaru. Kada termometar pokaže izrazito nisku ili izrazito visoku
temperaturu preporučujem ponovno mjerenje. Veliko uzbuđenje ili veliki tjelesni
napor podižu temperaturu za cijeli stupanj.

Lijekove u prahu dobro je
pomiješati sa hranom koju pas jako voli. Prašak mu možemo dati i žlicom u
otvoreni usni kut ili tako da rukama odmaknemo donju usnicu i prašak istresemo u
nju. Potom malo protrljamo kožu po zubima i pas će pojesti prašak. Ukoliko je
prašak topiv, možete ga umiješati u tekućinu koju voli.

Davanje
tableta. Gubicu otvorimo tako da potisnemo usnice pod gornje zube. Rukom
položimo tabletu na korijen jezika i zatvorimo gubicu. To moramo obaviti što
brže da pas proguta tabletu prije nego li shvati što se događa. Drugu metodu
prikazuje slika s prethodne stranice. Psu možemo dati tabletu i tako da je
zavijemo u komadić salame, bacimo je u zrak i pas će je pojesti.


Davanje tekućine. Opisali smo već kako psu dajemo lijekove u
prahu. Na isti način dajemo mu i tekućinu (sirup ili nešto slično). Ulijevamo
polako i oprezno u usni džep, jer je opasno ako sirup dospije u pluća.


Stavljanje čepića u crijevo.
Pas neka leži na boku kao kod
mjerenja tjelesne temperature. Čepić gurnemo što dublje u debelo crijevo i pri
tome sa psom smirujući razgovaramo. Pazimo da čepić ne ispadne. Prije toga pas
mora izvršiti veliku nuždu.

Kako držimo psa dok stoji ili sjedi?

Glavu uzmemo u naručje i držimo je u zraku. Drugom rukom držimo pleća
pogledajte sliku s prethodne stranice. Ako mislite da bi pas mogao napasti
privežite mu gubicu povojem ili mu namjestite brnjicu.

Kako držimo
psa ako leži?
Pas mora ležati na boku tako da je lijeva strana tijela
dolje. Obje do nje noge držimo tako da istovremeno fiksiramo i glavu i desnu
stranu tijela. Na takav način možemo imobilizirati i jače pse, jer se na psa
možemo nasloniti cijelim tijelom.

Kako ćemo psu zavezati gubicu?

Kada je pas agresivan, zavežemo mu gubicu kao što je prikazano na slici.
Donji dio povoja mora biti odmah do očnjaka. Ako je previše otraga pas unatoč
povoju može ugristi. Da bismo privezali gubicu velikog psa potrebno nam je oko
metar zavoja. Ispod brade napravimo čvor, prebacimo povoj i zavežemo ga tik iza
uha.

Kako zaustavljamo krvarenje?
Na ranu koja krvari
najprije položimo čistu gazu, a potom čvrsto stegnemo zavoj. Ako zaustavljamo
krvarenje na nozi, ranu najprije obložiimo vatom i tek tada tvrdo povežemo kako
ne bi došlo do prekida protoka krvi. Najviše krvare posjekotine kada se pas
poreže na ostatak razbijene boce. Ako je krvarenje jako upotrijebimo takozvani
Esmarchov povez: mjesto krvarenja podvežemo kravatom ili trakom, a bolja je
tanka gumena cijev. Nakon jednog sata popuštamo povoj da ne dođe do odumiranja
tkiva. Što prije moramo otići do veterinara.

Prva pomoć unesrećenom
psu.
Najbolja prva pomoć kod prometnih i drugih nesreća je mirovanje.
Prije nego što psa dotaknete bez obzira na to da li je vaš ili nije računajte s
tim da je životinja u šoku ili barem jako uznemirena. Posebno miran pas može
postati agresivan, jer misli na vlastitu obranu. Lijepo s njim razgovarajte i
pokušajte udaljiti radoznalce, previše "pametne" Ijude i one koji se ponašaju
nerazumljivo. Nepoznati Ijudi uznemiravaju psa. Kada nije ozlijeđen po glavi i
dozvoljava vam da ga dirate, stavite mu brnjicu ili mu privežite gubicu. Zatim
ga uklonite s opasnog područja (ceste). Ukoliko krvari najprije zaustavite
krvarenje, a ako je očito da se radi o prijelomu udova ponašajte se oprezno.
Možete ih imobilizirati samo ako znate kako se to radi i što prije otiđite
veterinaru.

Psu koji je u nesvijesti potegnite jezik iz usta da se ne
uguši. Skinite mu ogrlicu. Kada ima grčeve mišića, pokrijte ga dekom, ako je
vrijeme hladno, a ako je vruće položite ga u hlad i stavljajte mu hladne obloge
na glavu i u predjelu srca. Dok ga vozite veterinaru ne smijete ga skvrčiti ni
umotati u deku. Računajte s mogućnošću da ima slomljenu kralješnicu ili opasne
unutrašnje povrede s unutrašnjim krvarenjem.

Kad se dogodi nesreća
treba što prije doći do veterinara. Ne zaboravite da svake godine mnogo pasa
završi pod kotačima automobila ili su sami uzrok teških prometnih nesreća. U
Njemačkoj je, po statistici, svake godine približno 300 000 mrtvih ili ranjenih
pasa u prometnim nesrećama. Stoga u blizini ceste pse imajte na uzici.