samoyed

od Gold_Fish Ned Mar 02, 2008 8:33 pm

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se
kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se
prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog
Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas
nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i
vjerni suputnik.* Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo
najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim
plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji
uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod
pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali. Djeci su
dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile
nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale
mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i
ustrajno socijaliziralo svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i
raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan,
graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim
krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi
samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su
uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene
dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa
ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna boja krzna selekcijom je
eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su
još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i
ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka
je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u
drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva
struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a
zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a
blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav
srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u
proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se
zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i
kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne prošlosti
potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje
je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego
što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su
prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz
Mongoliju, došli do ledem okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem
boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek
napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledem koji su
naselili. Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom
plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema
ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim
kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim,
odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim
bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi
čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji
je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su
prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom
prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu
opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele
osobnosti.